subota, 2. svibnja 2015.

Čist račun, duga ljubav

I ljubav je izraz slobodne volje. Da, moguće je voljeti i biti slobodan. Ako voliš a sopstvena koža ti manja za dva broja i zrak te guši, osjetiš pritisak u grudima, imaš ubrzan rad srca i iznenadno pojačano znojenje, onda se taj osjećaj nikako ne zove ljubav. A ni sloboda. I tebi sigurno treba nešto što će smanjiti psihičku napetost i potaknuti dejstvo prirodnih hemijskih materija u mozgu. Dakle, treba ti bromazepam. Odnosno, doktor. 

„Sa željom da bude što ljepši i svečaniji dan, kojim ćemo započeti zajednički život, pozivamo Vas da svojim prisustvom uljepšate našu svadbenu svečanost.“ 
Nema ništa bez ljubavi.


Bila sam na mnogo vjenčanja. Odnosno svadbi. Čak sam se uhvatila i kako im se divim, iako su za mene takve ceremonije isto što i ljubavna pisma - zanimljiva samo dvoje ljudi, trećoj su smiješna i nesnošljiva. Međutim, kao neko ko voli ljubav slavila sam je kad god sam dobila pozivnicu. Neodlazak sam smatrala nekulturom, bezobrazlukom i nepodržavanjem nečije ljubavi i sreće. Jer, nema ništa bez ljubavi. I kada su mi se konačno udale sve prijateljice, dala sam oglas: 

Ako ima neka neudata da želi što prije zaploviti u bračne vode slobodno neka mi se javi. Poslije prve kafe sa mnom upoznaće čovjeka svog života. 

Uspjeh zagarantovan, cijena povoljna. U paketu uračunato čekanje svatova, kićenje automobila cvijećem, peškirima i ostalim ukrasima ili nošenje tacne i praćenje svadbenih običaja u društvu ostalih prijateljica, rodica ili neudatih djevojaka. Potvrda je moje dugogodišnje iskustvo prisustvovanja svadbama.
Sa ostalim prijateljicama, rodicama i neudatim djevojkama sjedila sam uz njih i čekala njihove svatove. Dok su se one divile mojoj hrabrosti ja sam se divila njihovoj. Dok su one pile bromazepame da izbjegnu nervozu, ja sam ih pila da izbjegnem udvaranja pijanih neoženjenih rođaka i prijatelja. Dok su se one zabavljale biranjem destinacije za medeni mjesec, ja sam se zabavljala sa tetkama i strinama uz vješto izbjegavanje preciznog odgovora na njihovo pitanje „Kad ćeš ti?!“. I ni na jednoj svadbi nisam uhvatila bidermajer i nikada nisam imala pratnju. Bila sam sama i slobodna u svojoj ljubavi, čak i kad sam po statusu veze imala nekog. Za bidermajerom nisam trčala jer sam smatrala da nikad nije kasno za ulazak u brak, nego da je brak izraz slobodne volje. Isto kao i ljubav. I nisam brinula oko toga, ali tetke i strine jesu. I još uvijek brinu pa zbog brige pitaju „Kad ćeš ti?! Međutim, nema ništa bez ljubavi.

Podijeli