nedjelja, 2. kolovoza 2015.

Ono nekad...

Ono nekad kad smo pile tzv. priljevušu, dolivenu vrelom vodom iz bojlera, gledale figure u rijetkom talogu kafe‬ i čekale tog rijetkog princa, slušala me je i bila tu.
 

Ono nekad, kad sam slavila Novu godinu kod inače mog dobrog prijatelja, bila je tu.
 

Ono nekad, kad sam počela da pišem blog i niko još nije znao za tu moju veliku ljubav prema pisanoj riječi, čitala ih je i bila tu.
Tamo gdje smo mirne, gdje smo same...

Ono nekad, kad je trebalo pronaći adekvatan naziv bloga i u njega smjestiti neke naše individualne i grupne (ne)zgode, bila je tu.

Ono nekad, kad sam otputovala u željezni grad i nakon nemilog događaja tražila da osiguram osjećaje, dočekala me je i bila tu.

Ono nekad, kad sam rekla da me zabole za tuđim svadbama i riješila da ne idem više ni na jednu, ona me podržala i bila tu.
 

Ono nekad, kad sam se zaplitala u nekoliko nijansi sivih, izlazila i vezala se u crveno‬, imala glavobolje od ispijenih kafa‬ sa svim onim obojenim osobama muškog roda, skidala mi je konce i konopce i bila tu.
 

Ono nekad, kad sam nepoželjnima zabranila prolazak kroz našu ulicu u kojoj smo se nekad igrale Limuna i narandže, bila je tu.

 

Ono nekad, kad je trebalo da hvali moje napisane ‪‎riječi‬, da kritikuje rečenice i čita objavljene tekstove i na tuđim blogovima‬, bila je tu.
Ono nekad, kad nisam imala inspiraciju i krivila je što me natjerala na ovu misiju zvanu pisanje‬, bila je tu.

I sad je ponovo tu...

"Vrijeme sve zamete, samo njeno lice neće..."

Ovo sad, kad imam blog, svoje vijerne čitatelje i puno prijatelja iz cijelog svijeta, kad imam inspiraciju za nove priče‬ i tekstove ali nemam vremena za pisanje, samo je jedan razlog – ona je tu.
 

Trenutno ne vodim sama jutarnje monologe, nego cjelodnevne dijaloge... sa njom.  

Ponovo pijemo kafu i ponovo volimo život‬ u svim njegovim bojama i nijansama. 

Ne volimo dijasporu‬ ni Bosnu‬. Volimo i dijasporu i Bosnu!
 

Ako postoje te neke energije onda je ona moj yang‬. Ili yin‬, nije važno

"Povjeruj srcu mom..."

I biće tu i onda kad objavim tu knjigu, koju samo ona želi i čeka. Njoj za ljubav‬. Zaslužila je, jer nisam bila sa njom na koncertu Dine Merlin‬a.
 

Ali, prije svega zaslužila je zato što je znala biti tu kad god mi (ni)je trebalo.
 

Ona je moja školjka‬.

A ko je vaša?!

Podijeli