srijeda, 18. ožujka 2015.

Usudi se pokazati nježnost

Kažu da je kafa je čovjekov najbolji prijatelj. I pas. Nemam psa, zato se ispričam sa kafom. Poslije jutarnjeg monologa sa njom sve je lakše.

Pijem bijelu i slatku, jer je sve oko mene nekako crno i gorko. Ako ima i čokolada, može, jer fali mi nježnosti. Ovih dana mi se uglavnom nude svakakvi razlozi, opravdanja i izgovori, poneki problemi i prazna obećanja, a niko da mi ponudi nježnosti. Uz kuhanje i fitness hobi mi postaje i sakupljanje izgovora, pa kako već nemam nikakav ozbiljan posao ozbiljno razmišljam da otvorim ordinaciju. Ordinacija za opravdanja, izgovore i prazna obećanja. 
O da, kad već pitate, kod mene je sve divno i krasno, hvala. Meni ništa ne fali, nemam djecu, muža i sve one elemente koji čine porodicu i obavezu prema njima (ovo bi trebalo da zvuči sarkastično) pa i nemam nekih za vas ozbiljnijih problema. Sama sam, sve mi je lakše. Molim vas, otvorite prozor da izađe sarkazam. U znak tome minut šutnje za sve one koje su se udale samo zato što im je vrijeme.

I ponekad se uhvatim u ubjeđivanju same sebe da je i meni vrijeme. Pa se tako uhvatim da oblikujem i prihvatam stvari koje ne bih trebala. A onda krenem da analiziram sve postupke svoje trenutne potencijalne „ljubavi“. Prihvatam, oblikujem i ubjeđujem se da to tako treba, određujem granice te ljubavi.

I baš kad sam ih definisala i odredila, uslijedila je jedna stručna konstatacija: „Treba znati zadržati muškarca“. Ali, da nije nas glupih kako bi ovi pametni došli do izražaja. A i da sam pametna k'o što nisam ne bih se ubjeđivala da mi je vrijeme, nego bih igrala igru, glumila nedostižnu, manipulisala njime i primjenjivala pravila iz Kučke* kako ga zadržati.

Kučku nikad nisam pročitala, jer mislim kako ne trebam nikom dokazivati sopstvenu vrijednost. Poslušna sam, popustljiva i ranjiva jer mi je to ženstveno. Vjerujem da magična formula ljubavi ne postoji i da sam ja jedino što je magično. Neću da igram igru i glumim nedostižnu samo zato što mi je vrijeme. Ne zanima me šta će da misli o meni jer pogrešni muškarci stvaraju i pogrešnu sliku o ženi. I neću da se trudim oko nekoga, objašnjavam mu, prihvatam, oblikujem, analiziram i razumijem. Meni ne treba neko koga ću da zadržavam, meni treba neko ko će da zadržava MENE. Ko te hoće – hoće te. Bez igre, pravila, objašnjavanja, truda i bez zadržavanja. I to je to.

I odjednom sam prestala da prihvatam, oblikujem, analiziram i da piljim u telefon kao da će se od gledanja na njemu pojaviti ono malo pismo. Više jednostavno ne želim takve muškarce u svom životu, bez ikakvog opravdanja i objašnjenja. I ne želim da razumijem. Jer, ne postoji nijedan dobar razlog zbog kojeg bih zastala i promijenila mišljenje. Nijedan razlog nije dovoljno dobar da se ne javiš i budeš sa onim ko ti se sviđa.

I tako dok se on nagodio za koji izgovor da se odluči, drugi ga stigao. I prestigao. Nazvao i došao a da ga nisam ni prihvatala a ni oblikovala. Čak mu nisam ni objašnjavala, niti sam ga zadržavala. A on se usudio pokazati nježnost. U vidu čokolade, meni najdraže.

Kafa je čovjekov najbolji prijatelj. Pruža podršku, ali i inspiraciju. Jutros smo argumentovano zaključile da ne postoje nikakvi razlozi i prepreke za one koji se usude pokazati nježnost. Dovoljno za novi početak. I dovoljno da ZBOGOM bude najljepša riječ.

Ovog jutra.

  *Kučka je skraćenica za knjigu Zašto mušlarci vole kučke, autorice Šeri Argov



2 komentara:

  1. Podseti me... ne volim da je pijem sama, ali ću sada da si skuvam jednu kafu. Taze samlevenu u našoj prestonici, oporu, crnu, gorku, da ne kažem, bez šećera. I ovde je svud sumorno i sivo i gorko, al, da ne kvarim red... šta je pola kašičice šećera na svu tu gorku gorčinu :( . Nežnost ću i dalje prizivati.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nježnost dođe sama, kada se ne nadaš, ne očekuješ i ne želiš. I zasladi tu gorku gorčinu i ispuni usta takvom slatkoćom da ti se učini kako nikad kafa nije ni bila opora, crna a kamoli gorka... Iskustvo i život ;)

      Izbriši

Podijeli