nedjelja, 2. studenoga 2014.

Osiguranje osjećaja

Da li postoji negdje neko društvo ili agencija gdje se mogu osigurati osjećaji?! Eto ja bih, ako ikako može, da osiguram srce.

To bi se moglo otprilike ovako opisati: u jednom trenutnu imam najnoviji model prenosnog računala u koji mogu stati sve one bitne i manje bitne stvari, zadnji model TV-a koji je stigao na naše tržište, smartphone sa funkcijama i aplikacijama koje još nisam ni upoznala a kamoli upotrijebila… a u drugom trenutku me lice od ranije poznato policiji pokrade i sve te skupo plaćene stvari preproda za sitne pare. I to na buvljaku. Kao u nekoj televizijskoj reklami po dobro osmišljenom scenariju za prodaju osiguranja.
Sreća za mene.
Inače, poznata sam po tome da me frajeri ostave bez najave, pa se onda jave poslije toliko vremena da sam i zaboravila da su tu bili. I uvijek imaju neka svojstvena opravdanja. Smiješna i glupa. Pa sam ja isto tako poznata i po tome da sve te svoje ljubavne situacije pretvorim u šalu za široke narodne mase. Međutim, kad ti neko koga sa velikom ljubavlju očekuješ i u glavi imaš kompletnu sliku trenutka susreta s njim oduzme svu tu radost, e onda se i smisao za humor izgubi.

Da se razumijemo, ja nemam najnoviji model prenosnog računala, moj TV ima veći stražnji dio od mene, a na telefonu nemam čak ni wi fi. I ne treba mi sve to, ja imam svoje planove i snove. Ja imam ljubav.

Ustvari, imala sam. Prošlo svršeno vrijeme. Sve to mi je ukradeno. I prodati za malo pažnje. Jeftino. Na buvljaku.

Moj poslednji loverboy je imao napad iskrenosti i priznao kako se u vremenu dok ga ja slikom u glavi čekam na autobuskoj stanici uvalio nekoj drugoj u iznajmljeni stan. Naglasak na iznajmljen. A razlog? Dosadilo mu da bude sam.

Jadnik.

Da mi je priznao ubistvo iz nehaja lakše bih povjerovala i bilo bi manje bolno. Ovako je i bolno i glupo. Ponižavajuće. Dok ja u glavi sastavljam zahtjeve za promjenu mjesta prebivališta i prezimena i razloge za to, pijem macinu travu za moguće potomstvo, pravim razmještaj kuhinjskih elemenata po prioritetu i sve one stvari koje svaka normalna žena radi, gospodin se na putu do posla uvalio nekoj drugoj.

“Mislim da sam rekao da smo samo cimeri.”

A ja mislim da sam Cameron Diaz.

Ma kakav gospodin, nije on ni prošao pored gospodina.

Još uvijek imam onaj osjećaj praznine u želucu koji je ostao odmah nakon tog brutalnog priznanja. Ne možeš drugačije. Kad više organizam ne može da primi toliku količinu iskrene budalaštinje ostane ti jedino da sav sadržaj iz želuca istreseš na polje. Uspjela sam nekako doći do kupatila, a čini mi se da sam mamu srela na putu do tamo. Vjerovatno joj ništa nije bilo jasno, u jednom trenutku sam bila sasvim normalna a u drugom kompletna budala. Ali, nisam mogla da joj objasnim jer nisam mogla ni da govorim, ni da dišem, ni da vjerujem i samo sam povraćala… kao da će tako sva ona ljubav izaći iz mene i ostati jedino praznina.

I jeste. A onda se ta praznina proširila po cijelom tijelu i više nisam osjećala ništa.

Ovaj put sam dopustila sebi da odem toliko daleko i da prespavam kod njega. Pri tome ne mislim na pređene kilometre nego na moju dostupnost. Ustvari, nisam ni spavala. Niti sam mogla niti sam htjela. I nije istina da je moj san remetio povremeni zvuk osvježivača prostora koji sam navela kao razlog nesanice, taj zvuk mi je remetio najljepšu tišinu. I da sam našla njegov pištolj ciljala bih u taj osvježivač prostora, a ujutro bih pronašla svoje inicijale u rubrici Crna hronika. Ali, ne bi me bilo briga. Bila sam zadovoljna. I odjednom sam mogla da odredim sav onaj položaj zvijezda o kojem astrolozi pričaju, jer sam se nalazila među njima. Venera u vagi, zaštićena od bika. Ni asteroid mi nije mogao ništa taman da me spucao pravo u čelo.

Mojoj prijateljici, kojoj sam na putu povratka u stvarnost svratila, poslužila me silverom i to hard, pa sam u kombinaciji sa prvom veselom tabletom koja mi se našla pri ruci otrnula već od dva dima. Sve je to pomalo i smiješno. Ona ne razumije kako sam ostala tako mirna i tako odreagovala na priznanje. Umjesto da sasujem sve po spisku i van njega na takav bezobrazluk ja sam se špricerski pozdravila uz izgovor da idem nadoknaditi vrijeme koje sam s njim propustila.

- Kako možeš nekome ko te grubo prevari i prizna ti to reći da će trebati vremena da ga preboliš i da je najbolje da to vrijeme počne što prije?!

- Mogu. Ne može on biti toliko pametan koliko ja mogu biti luda.

Ali, ona je udata i ima dvije kćerke. Kad nemaš djecu onda i ne razmišljaš o načinu i metodama njihovog odgoja. Ne koristiš ni one savjete tipa: proći će jer sve prođe, vrijeme sve liječi i tome slično, nego sve to moraš na sebi da primijeniš. I ako je moguće da što prije prođe to neko vrijeme. Jednom kad prođeš svu moguću naobrazbu onda iz obdaništa više ne ideš u osnovnu školu nego odmah upisuješ magisterij i automatski preskačeš sve one bolne trenutke rastanaka i sastanaka. A ja sam trenutno na specijalizaciji. I znam šta me čeka. Prošla sam već sve faze raskida i ostavljanja. Možda je samo kriv položaj zvijezda i moj horoskopski znak. Uvijek kad je ljubav u pitanju igram otvoreno i bez skrivenih aduta, kad volim – volim i nema tu puno priče. Ali, nisu svi k'o ja, pa se zato i dešava da moju iskrenost proglase naivnom i povrijede me.

A možda je kriv i kineski horoskop majmuna, kad nije sigurno na zemlji skačem na granu. Tako sam i na ovog skočila. Nisam bila sigurna u svoju održivost na zemlji pa sam doslovce skočila tamo gdje se pričalo o mogućoj promijeni mog prezimena i mjesta prebivališta. Prvi put sam ozbiljno razmišljala o tome. Može, zašto da ne. Nisam baš odmah pristala na tu ideju ali počeo mi se sviđati stajling u kombinaciji njegovog prezimena i mog imena. I već sam znala da neću biti od onih koje se na FB nikad ne odreknu svog prezimena nego mu samo dodaju suprugovo i tako to ostane. Nekoliko dana kasnije – udarac asteroida. I to pravac u čelo.

Moj muški prijatelj baš kao i moja mama ne vjeruju u to. Kažu da je to čista nebuloza i oni misle da je Nemili samo pronašao najbolji način da me riješi sebe. O da, istina je da je on pametan, ali nećemo se vrijeđati.

“Ne mogu ti oprostiti”, bio je moj komentar. “To boli”, brani se on.  “Je l’ ti to mene zajebaješ?”, pitam ja. A moj muški prijatelj kaže da sam ustvari ja ta koja zajebajem. Jer, logičnije je bilo da sam mu sasula sve i živo i mrtvo i da sam se po ženskoj intuiciji u hiljaditom dijelu sekunde sjetila svih onih bolesnih kletvi i istresla ih sve na jednu hrpu, nego što sam tako mirno pokazala kako imam lijepa leđa. On je zapravo to i očekivao, tako bi mojom agresijom opravdao svoj beobrazluk. Jer, tako uglavnom rade sve žene. Ali, ja nisam žena, ja sam majmun. U kineskom horoskopu, ali i u stvarnosti. Kad zatreba.

Ipak je bolji raskid bez ikakvog objašnjenja, to ostavlja puno mogućnosti za analizu. Ovako ne vrijedi razmišljati. Ni oprosti, ni izvini?! Ili zato što je ta druga izmišljena pojava pa se nema radi čega izvinjavati ili zato što je i on majmun, ali ne po horoskopu nego po životinjskom instiktu. Ali, vrijedi li analizirati?! Vrijedi li spomenuti svu priču o braku i djeci i sve one pozive u svako doba dana i noći zbog jednog VOLIM TE, vrijedi li spomenuti nostalgiju i sate na skype-u kako bi skratili daljinu i tako to…?

Vrijedi, ali u kontekstu stavljanja tog “volim te” sebi u guzicu da te žulja dok budeš sjedeći analizirao veličinu izrečene budalaštinje iz koje si i sam nastao.  I vrijedi, ali u mjesecu Bika, kad ti neostvarena želja bude da za rođendan kao poklon dobiješ zubnu protezu kako bi sam sebe ujeo za tu istu guzicu svaki put kad uključiš skype i sve ostale društvene mreže na koje si zakačen. I vrijedi onoliko koliko i inteligencija zatvorskog čuvara.

Sreća za mene.

Još samo da ima negdje neko društvo ili agencija koja osigurava osjećaje, skupo bih naplatila štetu.


Photo: Ilustracija/GoogleImages

Broj komentara: 15:

  1. Hvala vam, drage moje, vi ste meni fenomenalne :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Draga,nije tebi potrebno osiguranje, ti si na dobitku, veruj! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sreća za mene, je l' tako ;). I za sve one koje su ovako "ostavljene" :) :)

      Izbriši
  3. Pa par su ti raskidi inspirativni za zanimljivo pisanje. Gledaj sa vedrije strane! Sjajan tekst. Pardon, sjajan blog!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti i za jedno i za drugo ;)
      Bolje pisati smiješno o ozbiljnim stvarima, nego ozbiljno o smiješnim :).

      Izbriši
  4. Ja samo mogu da ti se divim na čvrstini koju poseduješ, najozbiljnije. Jer iako je zanimljivo čitati ovaj tekst, nasmejati se nekom tvom poređenju ili izrazu, meni ipak ne može biti toliko smešno jer su tvoje emocije u pitanju. A povređivanje istih mi takođe nije smešno. I zato ću ti samo čestitati na hrabrosti - i kad si bila u toj situaciji, i dok si objavljivala ovaj tekst. :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti Marija na iskrenom komentaru ;). Dođeš tako u neke godine kada te nije strah a ni stid tvojih osjećaja i bude ti drago što si srela neke osobe u životu, čak i one pogrešne. Jer ništa, ali NIŠTA se ne dešava bez razloga. Bitno je samo shvatiti taj razlog ;)

      Izbriši
  5. Odgovori
    1. E o tome ću također nekada da napišem priču :) ;).

      Izbriši

Podijeli