petak, 12. veljače 2016.

Naš prijatelj Ćaza

A zamislite da sam ja neko bitan kao Tesla?!
Rođen u Jugoslaviji, živim u Srbiji.
Poreklom Albanac, Mađar, Nemac... čak se nazire i rumunska krv, ali i srpska (ako gledamo po Dverima ) po babi sa mamine strane... tek je to šok?!
A ima i Jevreja u mom poreklu.
Bio bih svačiji.
Zemljanin.

Ovako se opisao na svom facebook postu, virtualnim prijateljima. Za one iz stvarnog života on je Ćaza, građanin ovog svijeta i Novosađanin koji neizmjerno voli svoj grad. Kaže da je nezgodan i netolerantan ako su u pitanju neka nepravda, bahatost i bezobrazluk. Dosljedan je i iskren kako prema sebi tako i prema drugima. Porodica mu je najvažnija. I prijatelji, sa kojima u slobodno vrijeme obožava popiti pivo. Ne voli pretjerano pametovanje i pesimizam. Voli izazove, uživa u razgovorima sa ljudima i puno telefonira. Ovaj broker za nekretnine, bivši muzičar, suprug, otac, nekada sin... je prvi taxi bloger u Srbiji.
„U mom životu sve počinje sa muzikom a verovatno će se i završiti.“

nedjelja, 22. studenoga 2015.

Žena koja se zove Crveno

Volite li da čitate?! Volite. U redu. Volite li da čitate o ljubavi?! Volite. I to je u redu. A jeste li pročitali neku Ljubavnu priču koju je napisala Farah?! Jeste, naravno. Niste?! E to nikako nije u redu, jer ste puno toga propustili.

Radost, veselje, vedrina, zadovoljstvo, sreća.. je prijevod njenog imena sa arapskog jezika. Inače, za nas je ona: Divanhana, Damar, Suncokret, Merak... Idealna žena. Sebe zove Crveno i od onih je osoba koje u životu srećete sa razlogom. Njeni tekstovi će vam se svidjeti i prije nego što ih pročitate. Svaki je ispisan najjačom emocijom. Jer, ona je emocija, najljepša. Emocija, koja voli da piše. A to i sama kaže.

- „Veliki sam pobornik toga da otvoreno pišem o emocijama jer mislim da ih se ne treba stidjeti. Nemam blagog pojma o tome kako funkcioniše usisivač i ne mogu da zamislim kako bih mogla napisati bilo što na tu temu jer je mehanika za mene  u okviru naučne fantastike. Srećom, vrlo dobro poznajem sebe i svoje osjećaje pa onda sebi i dajem za pravo da pišem o onome što savršeno razumijem.“

petak, 13. studenoga 2015.

Slike od riječi u kojima se prepoznaju i nenaslikani*

„Slušaj, lepo pišeš i šteta je da onako bude plasiran tekst, hajde da probamo neki drugi i da ga postaviš sa slikom.“

Ovako je počela naša prva konverzacija, nakon objave mog teksta na blogu. Zatim je došao i novi tekst sa slikom, pa dugmići za šerovanje putem društvenih mreža i prvi čitatelji. Ne samo moj, otprilike ovako je izgledao prvi korak mnogih blogera kojima pisanje znači život a kojima je u tom životu na neki način pomogla. ONA.

Drugarice blogerke: Snežana. Merima, Negoslava i Vera.

Podijeli